“Otići ću, da te ne gledam, otići ću, da ne mislim na izdaju. Znaš li kako mi je bilo? Znaš li kako mi je sada? Otići ću, da te ne mrzim, da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima, raznijet će ga vjetrovi i sprati kiše.. Nadam se.”
“I tek ponekad bih opet uspio vidjeti onaj osmijeh i zaledio bi se. Više nije bila moja, nije obraćala pažnju, kao da ne zna šta mi je nekad značila, šta sam joj nekad značio.. Možda je vrijeme ipak učinilo svoje.”
“Imam jednog prijatelja. Poznajem ga od prvog razreda. Bio je najbolji dječak u školi, jer se na svakom odmoru igrao žmire sa mnom i pratio me je kući kada me je bilo strah da idem sama. Kasnije mi nije bio više toliko drag. Prestao je da ide sa mnom kući i igrao je nogomet sa…
“Ne pitajte me čije su to smeđe oči, i čiji je to osmijeh spomenut. To je neko ko mi je previše daleko da bi bio blizu, a opet previše blizu da bi mi bio dalek..”
“Ah, ona, kako nju opisati. Drska, mlada, lijepa. Imala je taj stav kojeg bi svi odmah prepoznali, tu energiju koja bi učinila da je svatko istog trena zavoli. Što je to u njoj, prijatelju? Kako li je uspjela samo tako uzeti moje srce? Možda zato što je uvijek bila hladna. Hladna prema svakome, ali opet…
“Nijedna nema to što je ona imala.. Dolazila je kad su sve druge odlazile. Bila na mojoj strani kad su svi bili protiv mene. Samo ona me mogla navesti na zlo, uništavala me, bacala na dno, dizala u nebo. Nikada nije saznala koliko mi znači, a samo mi je ona dobra bila..”
“Voljela sam naša ćutanja. Zato što su bila samo naša. Distancu nisam voljela. Onda kad je trebalo da zajedno prelazimo dubine uličnih bara i držimo jedno drugom ruku.. nismo. Ćutali smo. I pravili razmak. Ti si ga pravio. Odmicao sve bržim koracima..sve dok se nisam umorila i prestala da pokušavam da te sustignem. Sad si…
”Rekla je da će otići i da će odneti sve što je njeno.. I jeste, otišla je. Odnela je sve svoje stvari. Sve što je bilo njeno.. Sve je ponjela. Mene nije povela. A bio sam njen.. ”
“Najgore od svega što volim ovu bol koja se širi u meni. Obožavam način na koji me sve to boli, i ne opirem se. Odavno se više ne opirem.. Ne želim da me prestane boljeti. Jer ja sam sva od bola stvorena od one noći, i ove i sljedeće. I svake naredne. A samo taj…
“I opet mi prošle noći nisi dala spavati. Prije nego što sam krenuo na počinak, pomakao sam se, napravio ti mjesta i pokušao sam zamisliti da si ondje tako meka, topla i podatna. Ispružio sam ruku i ostao razočaran. Nisi bila tu i duboko u sebi znao sam da nikada više nećeš biti..”